Povijest

Povijest obrtništva u Sesvetama

Sesvete se prvi put spominju 1334. godine u Statutu zagrebačkog Kaptola. Udaljene su od središta Zagreba 12 km i s okolnim mjestima čine dio Prigorja, te njegov gospodarski i administrativni centar. Prostor je određen prirodnim granicama Savom i Medvednicom i općinskom (katastarskom ) granicom bivše općine Sesvete, danas područni ured grada Zagreba. Ovim područjem prolaze tri cestovna pravca koji su najpovoljnija prometna veza s jugoistočnom Europom. Oni su tijekom duge povijesti taj dio Hrvatske učinili težištem gospodarskog razvoja cijele Hrvatske. Dovršenjem izgradnje autoputa koji prolazi uz Sesvete, taj će proces cestovnog povezivanja sa svijetom doživjeti procvat. Zahvaljujući prirodnim i komunikacijskim čimbenicima, naseljavanje ovog područja započelo je u antici i traje intenzivno do naših dana. Godine 2001. na sesvetskom području živjelo je 58 416 stanovnika, a samo u središtu Sesveta 44 120 žitelja. Najvažnija gospodarska djelatnost kroz stoljeća u ovom kraju bilo je vinogradarstvo, o čemu svjedoči povelja kralja Emerika iz 1201.godine. Danas ono nema više tu važnost, ali se proizvodnja kvalitetnih sorta grožđa i vina nastavlja u nizu privatnih obiteljskih vinara, što je okrunjeno brojnim nagradama i priznanjima za vrhunsku kakvoću.

Tragovi obrtništva u Sesvetskom Prigorju postoje još iz rimskog doba (željezni alati). Iz kasnijih stoljeća nema povijesnih izvora, što ne znači da obrta u tim vremenima nije bilo. Usprkos svemu, zna se da je u XIV. stoljeću živio izvjesni Stjepan iz Kašine, krojač koji se spominje u jednom izvoru iz 1397. godine.
Drugi podatak o obrtništvu potječe iz 1608. godine, kada je u selu Sesvetskom Kraljevcu živjela grupa lončara koja je Kaptolu kao daću morala davati svoje proizvode.
Obrtnici se počinju češće spominjati u XIX. i početkom XX. stoljeća. Prvi sesvetski obrtnik, po matičnim knjigama, bio je Nikola Franjek, krojač (1858). Odmah zatim pojavljuju se kovači, postolari, čizmari, dok je prvi pekar zabilježen 1902. godine. Početkom XX. stoljeća u Sesvetama bio je najjači trgovac i gostioničar Gustav Weinberger.
Industrijalizacija “prodire” u Sesvete u prvoj polovici XX. stoljeća kada se podižu pogoni mesnatih prerađevina “Rabus” i octa “Badel”. Osnutkom mesne industrije Sesvete postaju važno sajmišno središte s dugom tradicijom sajmovanja od vremena dozvole kralja Korvina iz 1475. godine. Godine 1903. Sesvete postaju općinom, a 1935. godine dobivaju električnu energiju, što je potaklo razvoj gospodarstva. U poslijeratnom periodu, godine 1946., osniva se mesna industrija “Sljeme” jer je tvrtka “Rabus” nacionalizirana.
Iz ideoloških razloga poslijeratni period bio je izuzetno težak za obrtnike.
Unatoč svim poteškoćama obrtništvo se održalo, usavršavalo i napredovalo.